Uvod 

Za dobivanje toplinske energije procesom gorenja, plin je u svakom slučaju najpogodniji energent, jer se koristi direktno. Osim toga kod krutih goriva nakon gorenja ostaje ne mali kruti ostatak kao pepeo a tekuća goriva potrebno je prije gorenja ispariti ili raspršiti. Na žalost postoji i nedostatak, jer se istjecanje plina vizualno ne opaža, a lako je upaljiv. U kućanstvima se plin kao energent koristi iz dva izvora, iz fiksnih plinskih instalacija ili iz plinskih boca. U plinskim instalacijama nalazi se kao prirodni plin (otprije poznat kao zemni plin) a u plinskim bocama kao ukapljeni naftni plin ili kraće UNP. Većinski sastav prirodnog plina je metan, a UNP je po sastavu smjesa propana i butana. Potrošač prilikom korištenja ne opaža bitnu razliku između ta dva plina, jer jedan i drugi izgaraju kontroliranim gorenjem u odgovarajućim gorionicima dajući potrebnu toplinu. Međutim, po fizikalno kemijskim značajkama oni se znatno razlikuju, tako da se trošila podešena na jedan plin ne mogu primijeniti na drugi. Zajedničko je za sve zapaljive plinove da sa zrakom čine smjesu koja je eksplozivna u području donje i gornje eksplozivne granice. Te granice nisu iste i ovise o vrsti plina.

Prirodni plin 

Prirodni plin u kućanstva dolazi distributivnom mrežom putem plinskih instalacija. Ne treba posebno naglašavati da svako trošilo na takvu instalaciju smije priključivati samo ovlašteni serviser koristeći propisane priključne cijevi i spojnice. Bilo kakva improvizacija (sam svoj majstor) može biti pogubna.

Karakteristike prirodnog plina

Prirodni plin uglavnom se sastoji od metana (preko 90%), a ostatak je etan i manje količine propana, što ovisi o geografskom položaju.

Prirodni  plin nije otrovan i lakši je od zraka (relativna gustoća u odnosu na zrak približno je 0,68). Koncentracije do 5% ne predstavljaju nikakvu opasnost po zdravlje, a veće imaju ugušujući efekt, jer svojim prisutnošću smanjuju koncentraciju kisika.

Područje  eksplozivnost mu je od 5 do 15%. S obzirom da je to plin bez mirisa, njegovim istjecanjem mogla bi se vrlo lako postići koncentracija  unutar područja eksplozivnosti a da to čovjek ne primijeti.  Radi toga on se umjetno dozira  kemijskim  spojevima  vrlo  neugodnog  mirisa  (obično  merkaptani). Time se postiže da čovjek namiriši plin u  koncentraciji  znatno  nižoj od donje eksplozivne granice.

U ispravnim gorionicima izgara potpunim  gorenjem i dobiva se isključivo ugljični dioksid i voda. U tom smislu svrstava se u ekološki najčistije energente. U neispravno podešenim gorionicima izgara nepotpunim gorenjem uz pojavu čađe i što je još opasnije pojavu ugljičnog monoksida. Upravo je monoksid najčešći uzročnik smrtonosnih  trovanja. Prema Haberovoj zakonitosti koncentracija od svega 0,2% tijekom 20 minuta uzrokuje onesposobljavanje a ubrzo i smrt većine prosječnih ljudi. U tom smislu protočni plinski bojleri s lošim dimnjacima (ili još gore bez njih) od stana mogu napraviti smrtonosnu  plinsku komoru.

Prirodni  plin može  se upaliti  i na temperaturi  samopaljenja, koja se kreće od 600 do 650 °C (ovisno o sastavu plina). To  znači ako je neka površina zagrijana na takovu temperaturu, prirodni plin će se na njoj upaliti pod uvjetom da mu je koncentracija unutar područja eksplozivnosti.

Ukapljeni naftni plin

UNP je po sastavu smjesa propana i butana. Radi se o neotrovnom plinu bez boje okusa i mirisa. U većim koncentracijama djeluje ugušujuće (kao i prirodni plin). Kao i kod prirodnog  plina, UNP se odorira da bi se mirisom osjetila njegova prisutnost  u zraku u koncentracijama ispod donje granice eksplozivnosti. Područje eksplozivnost mu je od 2 do 9%, a temperatura  samopaljenja oko 500 °C. Donja ogrjevna vrijednost mu je veća od prirodnog plina i iznosi oko 100 MJ/m3. Zbog toga se trošila na prirodni plin ne mogu samo jednostavno priključiti na UNP, već je potrebna izmjena dizni ili neki drugi oblici prilagođavanja. Skladišti se u čeličnim bocama u kojim se nalazi kao tekućina pri tlaku od oko 5 bara. To je moguće zato jer mu je kritična temperatura smjese iznad 90 °C.

U domaćinstvima i ugostiteljstvu najčešće se koristi u bocama od 10 i 7,5 kg. Kao i kod prirodnog  plina, treba strogo voditi brigu o ispravnosti trošila i dimnjaka da se ne bi oslobađao smrtonosni  ugljični monoksid.  Međutim, postoje trošila s UNP  plinom  koja su smrtno  opasna ako se ne pridržava strogih uputa (najčešće se ne pridržava zato jer se na prvi pogled radi o banalnoj stvari). Riječ je o takozvanim katalitičkim pećima za zagrijavanje prostorija. U njima UNP plin izgara na velikoj mrežastoj površini, oslobađajući u prostor  pored  topline i velike količine ugljičnog dioksida i vodene pare (nema  dimnjaka). Prilikom toga se troše velike količine kisika. Opasnost  od ugljičnog monoksida ne prijeti, ali količine dioksida su tolike da u prosječno velikoj i zatvorenoj sobi ubrzo  nestane  kisika uzrokujući  gušenje. To se osobito često događa ako se u takvoj sobi spava. Upotreba takvih peći u zatvorenim  prostorima  izričito se zabranjuje, što i proizvođači napominju.

Pri rukovanju s bocama UNP plina, treba se pridržavati sljedećih bitnih pravila:

• Prilikom  korištenja bocu uvijek držati uspravno. Ne smije se je okrenuti naopako pod izlikom da bi se do kraja iskoristio plin. Tada  u sistem ulazi tekuća faza za što on nije predviđen i moguć je tragičan završetak.
• Smještaj boce mora  biti jednak ili viši od  okolne  površine.  U NP  je teži od zraka i prijeti opasnost ako instalacija slučajno propušta  da ispuni prostore niže od smještaja boce (na primjer podrum).  U tom smislu ne koristiti i čuvati boce s plinom u prostorijama nižim od okolnog terena.
• Ne izlagati plinsku bocu izvorima topline  da se može zagrijati preko 40°C (sunce, vatra, itd.).
• Redovito provjetravati mjesto gdje je boca pohranjena.
• Pri svakoj zamjeni plinske boce poželjno je zamijeniti postojeću brtvu na spojnoj matici (holenderu),  a obvezno  dobro  provjeriti  ispravnost gumene cijevi. To podrazumijeva da se cijev tokom cijele svoje dužine po segmentima  lagano savine i provjeri da nije guma ispucana. Pri pojavi i najmanje ispucanosti gume, cijev obvezno promijeniti.  Ispucanost  se javlja zbog starosti gume i tijekom vremena spontano može doći do takvog puknuća da plin počine spontano izlaziti u okolni prostor, a tada je već sve prekasno. To je najčešći uzrok tragedija s plinskim bocama.
• Poslije uporabe plina na trošilu, obvezno zatvoriti ventil na boci kako sistem od ventila na dalje ne bi bio pod tlakom i eventualno propuštao plin (vezano uz prethodnu  točku).
• Ne spajati bocu na trošilo bez regulatora tlaka.
• Opremu je potrebno redovito kontrolirati.
• Popravke plinskih trošila obavezno povjeriti ovlaštenom serviseru.
• Pridržavati se uputa proizvođača plinskih trošila.
• Plinsku bocu držati dalje od dohvata djece.
• Ako se osjeti miris plina u prostoriji, ni u kom slučaju se ne smije uključiti električno osvjetljenje, paliti vatra, uključiti ili isključiti električni utikač, niti bilo koji drugi električni uređaj. Ne smije se na bilo koji način izazvati iskra.